Općenito o zaštićenom dijelu Varaždinskog groblja

Kategorija: Savjeti

Datum objave: 20.09.2015

Općenito o zaštićenom dijelu groblja, uvjeti i razlozi za postupanje konzervatora

 

Za Konzervatorski odjel u Varaždinu sastavila Karmen Jakopović Berović, konzervator:


"U telefonskom razgovoru dana 25.02.2015.,  gosp.Igor Belošević iz poduzeća MGK izložio nam  je problematiku  s kojom se klesari kao izvoditelji susreću pri definiranju svojih usluga i ponuda prema privatnim investitorima, u slučajevima kada su u pitanju zahvati na grobnim uređajima zaštićenog dijela gradskog groblja u Varaždinu.

S jedne strane, određeni postotak investitora upoznat je s činjenicom da je groblje zaštićeno (neki zaista i znaju što ta zaštita podrazumijeva, drugi misle da se zaštita odnosi na nešto drugo a ne na grobnu arhitekturu) dok s druge strane ima osoba koje za postojanje zaštite nisu čuli ili ju negiraju  jer „zaštita“ bilo kakvog karaktera zadire u njihova vlasnička prava.

Da bi malo razjasnili cijelu problematiku  te objasnili odakle dolaze i zašto utvrđujemo  uvjete  za groblje, pokušati ćemo dati odgovore koje se temelje na relevantnim dokumentima, našoj višegodišnjoj praksi te ishodima intervencija na grobnoj arhitekturi.  Nadamo se da će vam objašnjenja koja slijede bar malo olakšati vaše poslovanje i interakciju s potencijalnim naručiteljima  – investitorima. Osim toga, ista mogu biti predočena i strankama u vašem postupku, kako bi i njima postali jasni razlozi za vaše i naše postupanje. U krajnjim slučajevima kada ne možete postići pozitivan dogovor u smislu poštivanja konzervatorske prakse i principa, uvijek ih možete uputiti da nam se osobno obrate, pri čemu će im biti sve objašnjeno uz ogledne primjerke dobrih i mogućih intervencija. 

Pojedini investitori svoj grob (bez obzira radi li se o zemljanom grobu, grobnici, betonskom ili kamenom uređaju) doživljavaju kao svoje privatno vlasništvo  uz obrazloženje:  „To je moje,  ja plaćam naknadu, mogu raditi što hoću, kako mogu drugi raditi što žele a ja ne mogu na isti način?“  Stvar je kompleksna, a onome tko ne želi razumjeti i teško objašnjiva.

Sve grobne parcele na groblju su zapravo „posuđene“ na korištenje od „Parkova“ za što se plaća određena naknada. Uređenje vanjština grobnih uređaja nije propisano od strane Parkova nego  je „ostavljeno“ konzervatorima na brigu. Već je 1966. god. utvrđeno da cjelina starog dijela groblja ima svojstvo spomenika kulture, što je potvrđeno upisom u Registar 1983. god. te ponovno novim Rješenjem Ministarstva kulture 2003. god. Presliku ovog zadnjeg dokumenta dostavljamo u prilogu da možete vidjeti iz kojih razloga i u kojoj mjeri je groblje zaštićeno te kakve  su mogućnosti  postupanja. Taj dokument se bazira na našem Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara  (NN  69/99, 151/03, 157/03, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14) iz kojeg slijedi utvrđivanje konzervatorskih uvjeta i izdavanje odobrenja za svako zaštićeno pokretno i li nepokretno dobro. Ovaj odjel godinama nije bio uključen u kontrolu zahvata na zaštićenom dijelu groblja – dozvole za radove su izdavali samo zaposlenici „Parkova“, a ovisno o „moći i poziciji“ pojedinih investitora te njihovom pravu na zadovoljavanje ukusa pri uređivanju vanjštine, grobni uređaji su se obnavljali na različite načine. Zadnjih desetak i više godina  godina aktivnije smo uključeni u zahvate koji se odvijaju na groblju, što je određen broj ljudi pozdravio kao mjeru sređivanja stanja i kontrole pri izvedbi obnova grobnih uređaja, dok su drugi pružili otpor jer ne žele biti kontrolirani, nego nastaviti sa starom praksom „činjenja po vlastitoj volji“. I dan danas je situacija dvojaka, što nam stvara probleme. Svjesni smo da se „preko noći“ situacija ne može promijeniti na bolje te da i ljudi trebaju neko vrijeme da shvate razloge našeg postupanja. Međutim,  što je veći broj dobro obnovljenih vanjština grobova to su veće šanse da se loše izvedene intervencije, kroz neko vrijeme, zamijene onim dobrim i prihvaćenim. U osobnim kontaktima s investitorima nastojimo djelovati edukativno te uz primjere, fotografije i obrazloženja pokušati objasniti što znači obnova vanjštine groba i zašto baš na takav način (naravno uz više predloženih varijanti). Ako se postigne pozitivan dogovor i  kompromisno rješenje, utvrđujemo uvjete, izdajemo odobrenje a u končanici i „Parkovi“ koji svojim rješenjem dozvoljavaju radove. Problem nastaje u situacijama kada investitor ima ishođene naše dokumente ali prije same izvedbe na neki način „prisili“ ili uvjetuje  klesarsku radionicu da napravi potpuno drugačije rješenje, sukladno njegovom vlastitom ukusu kao i zamisli o budućem izgledu groba, pozivajući se na neke primjere ranije obnovljenih grobnih uređaja u neposrednoj blizini koji načinom prezentacije „odgovaraju“ onome što on želi.  I tako nastaje, po nama, loše obnovljen grob koji egzistira na groblju te „služi“ kao primjer ostalim potencijalnim investitorima da se na njega referiraju. Istovremeno, drugi investitori s našim dokumentima poštuju proceduru i uređuju grob više-manje sukladno dogovorenom te nam naknadno postavljaju upite i komentiraju takve  „loše“ obnove kao nedopustive. Konzervatori  obilaze groblje, dokumentiraju izvedbe kao i poštivanja ili odstupanja od utvrđenog . Izrazito loše obnovljne vanjštine grobnih uređaja prijavljuju se „Parkovima“, no oni su nemoćni u procesuiranju prekršitelja, a mi sa svoje strane pokušavamo popraviti situaciju dogovorom s investitorima i izvoditeljima. Ponekad je to uspješno, često nije, a rezultat je vidljiv na licu mjesta. Tako zapravo sve ostaje na dogovoru konzervatora, investitora i izvoditelja, poštivanju dogovora i obveza utvrđenih dokumentima. Istovremeno smo svjesni  činjenice da se klesarske radionice nalaze u nepovoljnijem položaju jer moraju balansirati između zahtjeva konzervatora i zahtjeva investitora – naručitelja, od čijih narudžbi klesari objektivno i žive. Kada se klesari nađu u osobnom kontaktu s naručiteljima radova, oni mogu njihove želje i zahtjeve obazrivo komentirati; ako su konzervatorski „neprihvatljivi“ mogu ponuditi drugačija, varijantna rješenja, ali je ključno imati pri ruci fotografije dobrih izvedbi, gotove skice, prihvatljive izvedbe te ih tako usmjeravati da sami shvate zašto se nude i predlažu određena rješenja  umjesto drugih. 

Također je bitno shvatiti činjenicu da se radi o GRADSKOM groblju i gradskim grobovima. Ovom prilikom ne želimo nikoga uvrijediti - poštujemo svaku izvedbu vanjštine groba koja je kompatibilna s lokacijom groblja, ambijentom i sveukupnošću svih elemenata koji ju definiraju. A upravo iz toga i proizlaze velike razlike između groblja u gradu (čiji se jedan dio nalazi pod zaštitom konzervatora u odnosu na onaj van zaštite) i onih koja se nalaze u manjim seoskim sredinama, za čiju obnovu nije potrebna dodatna precedura. A procedura za zaštićeni dio groblja je nastala upravo iz potrebe kontrole, korekcije i usmjeravanja zahvata da se i dalje održe karakteristike gradskog groblja. Ako se stekne bolji uvid u njegov karakter, prouče starije fotografije te raspoloživa dokumentacija, vide se i razlozi iz kojih je upravo ono po sveukupnosti svojih elemenata zaštićeno. Formirani gradski grob tj. njegovu vanjštinu već desetljećima čini puni okvir, izveden iz jednog komada, rađen mahom u betonu (s različitom granulacijom) stoga  što je takva izvedba bila jeftinija od one u kamenu. Na njega je položena uža i kraća pokrivna ploča radi lakše manipulacije kod pogreba ali i pristupa natpisnoj ploči i začelju groba. To je standardni tip gradskog groba, u varijantama s više grobnih mjesta. Upravo iz takvog tipa grobnog uređaja, koji je prevladavajući na groblju proizlaze i naši zahtjevi za svako buduće uređenje bilo kojeg grobnog uređaja. Praksa ljepljenja tj. oblačenja betonskog okvira tankim kamenim pločama uz postavu gornjih ploča preko ruba okvira i gornje tanke pokrivne ploče od 3-5 cm dovela je do potpune promjene izgleda standardnog tipa groba te se izjednačila s izvedbama sličnih uređaja na novijim dijelovima groblja. A o  dugovječnosti i kvaliteti izvedbe na takav način obnovljenih uređaja, govore sami primjerci uređaja (previsoki i preširoki okviri, uzurpiranje slobodnih površina između grobova, odljepljivanje ploča, podložnost oštećenjima). Takva dugogodišnja praksa obnove nam je razumljiva zato što je uz manje financijske izdatke grob bio koliko – toliko obnovljen novim materijalom – kamenom. Istovremeno su takve izvedbe dovele su do poništenja osnovnog oblika i izgleda grobnog uređaja gradskog groba, pretvarajući ga u niske polirane stolove. Uznapredovalo uređenje grobnih uređaja upravo na opisani način (u vremenima kad nismo bili uključeni u proceduru) kao i zadnjih godina u primjerima ilegalno uređenih grobova, odnosno uređenja po nalogu investitora koji ima (ili nema)  pisano pokriće konzervatorskog odjela (uvjete i rješenja) ali radi i finalizira obnovu groba po „svome ukusu“ , dovelo je do velike disharmonije između stare, grobne arhitekture tipične za ovo groblje  i pomodnih kreacija, koji ipak djeluju kao strano tijelo u grobljanskom ambijentu. Iziskivalo bi previše vremena da se ovdje detaljno objašnjavaju sve vrijednosti groblja kroz povijest – dovoljno je uzeti malu knjižicu Slavka Jagačića „Varaždinsko groblje“ ili neku drugu monografiju o gradu u kojoj se ono spominje pa će sve biti jasnije. Bitno je pokušati razumjeti da se kod utvrđivanja uvjeta, donošenja rješenja, ispitivanja varijanti izgleda budućeg groba konzervatori ni u kom slučaju ne rukovode trenutnim hirom,  subjektivnim stavom, osjećajima simpatije ili antipatije prema investitoru tj. stranci u postupku.  Svakom od njih pristupamo na jednak način, objašnjavajući razloge za konzervatorsko postupanje pri obnovi vanjština grobova, od kojih velika većina razumije potrebu sređivanja stanja i uvođenja reda, dok pojedini odustaju jer nas smatraju „kočničarima“. Njih upućujemo da na drugim dijelovima groblja (van konzervatorske zaštite) zadovolje svoje potrebe i realiziraju svoje zamisli o novom izgledu vanjštine groba, jer se u tom slučaju ne uključujemo u proceduru. Ako se (pisani, usmeni) zahtjev uputi konzervatorima, uvijek nastojima postići dogovorno - kompromisno rješenje, što ste nadam se i sami svjesni, unutar nekih zadanih okvira. No, ono na čemu inzistiramo je poštivanje izvedbe punog okvira, manjih pokrivnih ploča te mat završne obrade kamena. Poliranje okvira i pokrivnih ploča, suprotno mišljenju mnogih investitora, ne doprinosi tome da grobni uređaj ljepše izgleda (jer ih onda, navodno, ne treba prati, ribati, čistiti) – naprotiv, upravo zbog svog „špigl“ izdanja ti su elementi vječito prljavi i na njima se vide i najmanji tragovi prašine, prljavštine. Osim reprezentativnih grobnica (gdje je politura znalački iskorištena), obični, jednostavni čvrsti grobni uređaji nikad nisu bili polirani. Grobni uređaji se nalaze u otvorenim prostorima te su izloženi konstantnim promjenama temperature, kiši, vjetru, prašini. Održavanje vanjštine groba je nužno ali na jedan primjeren način koji je sukladan izvedbi samog grobnog uređaja, ambijenta, odnosno prostora u kome se nalazi. Nad grobovima nema ni kišobrana ni nadstrešnice da ih štiti od djelovanja atmosferilija. U tom smislu, poliranje vanjskih ležećih dijelova uređaja ne pridonosi nikakvoj fizičkoj zaštiti, a utječe na ukupni dojam odnosno doživljaj kako samog uređaja tako i ambijenta. Obzirom na „otvorenost“ grobnih uređaja tj. njihovu svakodnevnu izloženost vremenskim i dr.uvjetima, oni s vremenom dobivaju starinsku patinu u vanjskom izgledu. Suprotno uvriježenom mišljenju, takvi grobovi nisu napušteni, neodržavani nego samo izloženi jednom prirodnom procesu. U ovom kontekstu važno mjesto zauzima i izbor kamena pri obnovi. Na zaštićenom dijelu groblja postoje recentno obnovljeni grobni uređaji u različitim vrstama granita. Pojedine vrste granita su predivne, naročito one s crvenim, zelenim, plavim šarama i mrljama, čak i u poliranoj varijanti. No, takvi šareni primjerci su (bez obzira na svoja fizička svojstva i otpornost) ipak primjereniji za uređenje interijera i eksterijera modernijih stambenih ili poslovnih prostora nego samog grobnog uređaja. I tu opet dolazi do izražaja potpuno nerazumijevanje suštine groba, grobnog uređaja i grobljanskog ambijenta, odnosno isključivo zadovoljavanje vlastitog ukusa, koji time postaje upitan. Upotrebom šarenih vrsta kamena, grobni uređaj znatno odskače od primjerenijih vanjština grobova u susjedstvu, a pojedini primjerci zaista izgledaju nakaradno. Primjerenije su za upotrebu kvalitetne vrste granita svijetlijih tonova (koje se naročito ističu na zelenoj pozadini tuja) ili svijetlo ili tamno sivih u nepoliranoj varijanti.

Ono čemu se najmanje pažnje pridaje i na što se zaboravlja je činjenica da sav zeleni fond (trava, gredice, grmovi, bjelogorično i crnogorično drveće različitih oblika i dimenzija) stvara okvir za svaki grobni uređaj te utječe na doživljaj groblja kao park-šetališta. Upravo o toj vrlo važnoj dimenziji groblja govori „Projekt revitalizacije starog dijela varaždinskog groblja“ (Arhitektonski fakultet Zagreb, 2004. god.) objašnjavajući zašto svi postupci na groblju trebaju ići u smjeru obnove, održavanja i zadržavanja zatečene hortikulture, a ne njenom obezvrijeđivanju i smanjivanju na uštrb grobnih uređaja. Po svojoj koncepciji, stari dio groblja je bio uređen na način da je u većini grobnih polja (s formiranim, čvrstim grobnim uređajima) prevalentno bilo zelenilo (bujno, uređeno, oblikovano) u koje su grobovi (arhitektura s natpisnim pločama) bili inkorporirani, „usječeni“ ili „utonuli“. Stvoren je divan zeleni okvir unutar kojeg se grobni uređaj isticao ali ne i nametao. Propašću pojedinih primjeraka zelenila, njihovom neodgovarajućom ili presporom zamjenom stvorena je obrnuta situacija u kojoj grobovi dolaze u prvi plan a vegetacija u drugi, što dovodi do potrebe za novim uređenjem vanjštine grobova jer su postali potpuno vidljivi i izloženi pogledu, više nego ikad prije. I tu se opet vraćamo na početak, na pitanje obnove i uređenja koje bi bilo sukladno zatečenom obliku groba te pozitivnim vrijednostima i standardima koji su imanentni starom zaštićenom dijelu groblja.

 

Od strane tadašnjeg Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu,  1982.god. napravljena je Konzervatorsko-urbanistička dokumentacija – proširenje varaždinskog groblja , elaborat 1 i 2, koje valorizira staru grobnu arhitekturu i zelenilo u grobnim poljima 1 – 8 (to je staro groblje), zatim u poljima 9-12 (sjeverno i južno od spomen kosturnice – granice nove konzervatorske zaštite) te na zapad do tada utvrđenih granica proširenja dajući smjernice za postupanje. Nama je zanimljiv elaborat 1 s kulturno-povijesnom valorizacijom te skicama situacija, odnosno grafičkim prilozima za grobnice (uz istočni zid, zakupne, zidane, lažne), grobove u nizu (zidani, lažni), zemljane grobove.  Iz tih je skica vidljivo da se (bez obzira na vrstu nadzemnog uređenja)   uvijek radi o čvrstim okvirima (uglavnom betonskim izvedenim kao cjelina) a poklopci (ako ih ima) su uži i kraći od okvira. To je taj standardni tip karakterističan za staro gradsko groblje koje i konzervatori svim svojim nastojanjima pokušavaju i dalje zadržati kao prevladavajući tip čvrstog grobnog uređaja. Detaljna konzervatorska studija za zaštićeni dio groblja (koju bi trebalo napraviti) obuhvatila bi nekoliko desetaka tisuća grobova , odnosno sve grobove i  grobna mjesta od 1-12 polja, koji bi bili fotografirani, izmjereni, opisani. U tom slučaju, svaki investitor ili klesar dobio bi izvod iz studije za traženi grob s jasno definiranim uputama i razrađenim rješenjem oblikovanja. Iako studije nema, konzervatori rade zapravo istu stvar samo pojedinačno za one grobove prema kojima se postave upiti i zahtjevi, fotografirajući ih i opisujući sadašnje i buduće stanje, koje se bazira na svemu što je do sada izloženo.

 

Iako Vam se možda cijeli tekst čini dugačak, on zapravo predstavlja samo kratki sažetak naših stremljenja u očuvanju vrijednosti starog dijela groblja kao cjeline, kojeg čine i grobovi i hortikultura i stazice i ograda i pojedine grobljanske mikrocjeline.

 

Budući da nam niste postavili pisani upit negi usmeni putem telefona, naš odgovor Vam je dat u ovom obliku. No i kao takav, on predstavlja pravovaljani dokument koji služi kao osnova za Vaše i naše daljnje postupanje.

 

 

 

Varaždin, 2.03.2015."

 

Za Konzervatorski odjel u Varaždinu sastavila

Karmen Jakopović Berović, konzervator